Teksaški inženjer osmislio je novu metodu proizvodnje električne energije - izvlačenjem topline iz plićih slojeva Zemljine kore.

Doyle Brewington iz tvrtke ESOR Consulting Engineers, smještene u gradu Houstonu, osmislio je dugu samostalnu turbinu koju je nazvao Power Tube i koja može izvući toplinu iz plićih slojeva Zemljine kore.

"Četvrt stoljeća bavim se gradnjom postrojenja za proizvodnju električne energije i znam koliko mogu štetiti. Smrdljive pare koje ispuštaju današnje električne centrale uzrok su mnogim kiselim kišama diljem svijeta", izjavio je Brewington.

Power Tube turbina zapravo je cijev promjera jednog i dugačka oko četrdeset metara, a u sebi nosi i parni generator. Ideja je da se ta cijev ukopa dovoljno duboko, dok ne dosegne tople stijene u Zemljinoj kori. Vrh te cijevi sastoji se od para ugljikovodika, izopentana i izobutena koji će ispariti u dodiru sa stijenom temperature od bar 104 stupnja Celzija. Para se zatim uzdiže i pokreće trubinu na drugom kraju cijevi. Nakon što obavi posao, para se ohladi tekućim helijem. Tekući ugljikovodici se zatim pumpaju natrag u cijev te tako počinje konitinuirana petlja proizvodnje energije. Turbina je osmišljena tako da se otpor pri njenom radu ne smanjuje podmazivanjem već magnetskim poljem. Brewington je već napravio prototip točno polovice veličine od potrebne. Očekuje se da bi te energetske cijevi imale kapacitet od jednog megawata, što je dovoljno energije za 750 kuća.

Prvi Power Tube generatori instalirat će se na Havajima i u Kostariki. Doyle Brewington tvrdi da energetska cijev pune veličine može proizvesti do 10 megawata energije, što je dovoljno za napajanje omanjeg grada. Za razliku od standardnih geotermalnih elektrana koje zauzimaju i po deset hektara prostora, Power Tube elektrane zauzimaju tek par četvornih metara prostora na površini. Osim toga, njihov je rad tih, pa se oko njih može sagraditi naselje. Power Tube elektrane bile bi mobilne te bi se mogle premještati, što bi olakšalo i njihovo održavanje jer bi se jedna cijev jednostavno zamijenila drugom. Dakle, ako je Brewington u pravu, puno energije potrebne za napajanje sve proširenije industrije moglo bi se proizvesti bez usputne proizvodnje stakleničkih plinova koja se događa svakodnevno u elektranama koje pogone fosilni izvori energije. Tako bi se izbjegao i rizik upravljanja nuklearnom energijom i otpadom. Mnoga brzorastuća svjetska gospodarstva smještena su upravo na Zemljinom "vatrenom prstenu", pojasu vulkana koji se proteže cijelim planetom. Brewington tvrdi da se svih 48 zemalja smještenih u području vatrenog prstena u potpunosti mogu opskrbiti energijom iz njegovih Power Tube generatora.

Naravno, mnogi u cijelu ovu priču ne vjeruju. Tvrde da je osmišljeni proces proizvodnje energije u Power Tube cijevima kratkotrajan te da se vruće stijene brzo hlade. Ako ne za mjesec, onda za godinu dana takve bi stijene u potpunosti ostale bez topline. Osim toga, već postoje geotermalne elektrane koje se koriste kruženjem ugljkovodičnih para, s tom razlikom što one u svoje cijevi upumpavaju vodu pod velikim pritiskom, tako da voda preuzima toplinu iz većeg područja no što je sami promjer cijevi. Osim toga, elektrana koja treba samu sebe održavati trebala bi biti napravljena od cijevi dugačkih nekoliko stotina, a možda i tisuću metara. Kako bilo, Brewingtonov dizajn sad se pomno razmatra u američkom Ministarstvu energetike, tako da posljednja riječ o tome još nije rečena.