|
Vizija ili, moguće,
utopija vozila koje koristi čistu ali učinkovitu električnu
energiju, te ne zagađuje okoliš, zaustavila se na -
elektromobilu!
ZAGREB - Uz automobil se
vezuju pojmovi visoke polucije koja uzrokuje tzv.
"efekt staklenika", odnosno "globalno
zatopljenje" te istjecanje fosilnih goriva.
Statistika kaže da automobili potroše čak polovicu svih
naftnih derivata u Americi, da su uzrokom polovice urbane
polucije, te da ispuste četvrtinu svih plinova koji
uzrokuju efekt staklenika, ističe se u stručnom ogledu
Gorana Bakovića objavljenom u vjesniku HEP-a.
Ograničavanje korištenja automobila pokazalo se čistom
utopijom. Stoga su se planeri budućnosti okrenuli traženju
alternativnih energetskih izvora, pa se tako spominju
metanol i prirodni plin, ali najveće se nade još uvijek
polažu u električnu energiju. Međutim, svi su svjesni
problematične gospodarske isplativosti elektromobila u
konkurenciji s "benzincima" i "naftašima".
Na primjer, Toyotin model Prius, predstavljen kao prvi
komercijalni obiteljski elektromobil, donosio je 16 tisuća
dolara (USD) gubitka po svakom prodanom primjerku.
No, jedna je tehnološka inovacija - "goriva ćelija",
razvijena šezdesetih za potrebe svemirskih programa
Gemini i Apollo, vratila realne nade u elektromobil. Radi
se o, uvjetno rečeno, perpetuum mobileu, odnosno
napravi koja, pojednostavljeno rečeno, radi po principu
"obrnute elektrolize", pri čemu se oslobađa
električna energija.
U Americi se već gradi prva tvornica gorivih ćelija koja
će, kažu, spremno dočekati elektroautomobilsku budućnost.
Danas kada riječ "elektromobil" izaziva gotovo
sažaljiv osmjeh "benzinaša" i "naftaša"
jedva da se itko sjeća da je, primjerice, 1900. godine,
američkim cestama jurilo ili puzalo čak 38 posto
automobila na električni pogon?!
Krajem 19. stoljeća elektromobil je bio modni hit na
ulicama Pariza i Londona. Od elektromobila, u to vrijeme,
nije bilo na kopnu bržeg prijevoznog prometala. Belgijski
inženjer Camille Jenatzy postigao je 1899. godine rekord
od tada nevjerojatnih 105,9 km/h! Jedan od najvećih
komercijalnih uspjeha tog razdoblja postigao je
elektroautomobil njemačkog inženjera Ferdinanda Porschea
sa "respektabilnom snagom" od 12 ks koji je bio
pravim miljenikom engleske aristokracije.
Usavršavanje motora s unutarnjim sagorijevanjem dovodi do
toga da u SAD od 1900. do 1905. elektromobil padne s 38 na
samo 7 posto, da bi nakon toga nestao najprije iz statističkih
izvješća, a onda i s prometnica, objašnjava se u
glasilu HEP-a. Stoljeće kasnije, nakon što je kotač
industrijskog razvitka opisao puni krug, elektromobil
postaje opsesijom ne samo vizionara, nego i tehnologa i
gospodarskih planera.
|